Tatjana Popović je profesor engleskog jezika sa bogatim radnim iskustvom u formalnom i neformalnom obrazovanju. Kroz dodatne edukacije i praktičnu primenu, usavršila je veštine konstruktivne komunikacije, transformacije sukoba i medijacije. Bila je angažovana i kao prevodilac na brojnim konferencijama i edukativnim seminarima. Voditelj je obuka za profesionalno usavršavanje nastavnika, koje vodi na srpskom i engleskom […]
Author Archives: graphicbeast
Nemanja Jovanović rođen je 2000. godine u Kragujevcu. Zvanje diplomiranog biologa stiče na Prirodno-matematičkom fakultetu u Kragujevcu, gde je za svoja dostignuća nagrađen svetosavskom stipendijom, kao jedan od najboljih studenata Univerziteta u Kragujevcu. Učesnik je brojnih naučnih kongresa, gde obrađuje teme na polju ekologije, sa posebnim akcentom na uticaj mikroplastike na organizme. Ponosni je nosilac […]
Marija Radmanović rođena 1982. godine u Šapcu. Završila društveno- jezički smer Šabačkoj gimnaziji, jednoj od najstarijih škola u Srbiji. Diplomirala istoriju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu , na katedri za savremenu istoriju. U Narodnom muzeju u Šapcu obavila pripravnički staž i stekla zvanje kustosa. Radom sa decom osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta se bavila u […]
Završio Akademiju tehničko-umetničkih strukovnih studija u Beogradu, odsek za kameru. Profesionalno se bavi snimanjem od 2008. godine, sarađujući sa različitim produkcijama na realizaciji zabavno-muzičkih emisija, prenosa, kao i drugih formata. Od 2013. godine zaposlen je na Radio-televiziji Srbije na mestu kamermana, gde učestvuje u realizaciji raznovrsnog televizijskog programa.
Arsen Lalić je završio Akademiju umetnosti, odsek za televizijsku režiju. Tokom karijere radioje kao realizator na različitim projektima – od filmova i serija do muzičkih spotova. Stečenoiskustvo dopunio je radom na televiziji, a trenutno je angažovan kao reditelj na jednoj seriji.
Možda nisi od onih koji se prvi javljaju i ne voliš da pričaš pred velikom grupom. Možda ti više prija da razmišljaš u tišini, nego da diskutuješ naglas.
I sve to nekome može da deluje kao da si povučen, nezainteresovan, nevidljiv, ali ti znaš da to nije istina. Znaš da tvoje misli nisu tihe, samo zato što ih ne izgovaraš odmah.
Možda ti se već čini da su reči poput “medijski stvaraoci”, rezervisane za novinare sa akreditacijama, filmske autore ili producente sa zatamnjenim naočarima i telefonom koji stalno zvoni.
Neko još od prvog osnovne zna da će biti režiser, neko već godinama sanja svoj talk show, neko ne zna da li više voli da piše ili montira… A neko bi možda sve to i nešto deseto, što još nije probao.
Pitanje koje se sve češće vrti po glavama mladih kreativaca nije više samo “šta želim da radim u životu?”, već “da li će taj posao uopšte postojati za deset godina?”. Svet se menja brže nego ikad, algortmi postaju kolege, a veštačka inteligencija u nekim oblastima deluje kao nova konkurencija. A šta je sa kreativnim industrijama? Šta nas čeka?
Nekad su svi zamišljali “pravi posao” kao kancelariju, stolove u redovima i fiksno radno vreme. Danas posao može biti i laptop u rancu, poslovni sastanak u kafiću sa klijentom iz Australije, kojeg nikada nisi upoznao uživo.











